O, vrabec vas dal!

Legende su, kaže Franz Kafka, tu da objasne neobjašnjivo. A što bi to kod Vrapča i Vrapčaka točno moglo biti neobjašnjivo, teško je reći

O, vrabec vas dal!

FOTO Tony Hnojčik

Jedan od, kažu, ljepših, a imenom svakako zanimljivijih zagrebačkih potoka, koji donjim dijelom svoga toka – od Zagrebačke ulice, preko Rudeša i Vrbana, sve do ušća u Savu – protječe trešnjevačkim područjem, svakako je Vrapčak.

Ne treba mnogo mašte da se njegov  izvor locira iznad Gornjega Vrapča, odakle se spušta niz Vrapčansku cestu, prolazeći u svojoj prvoj etapi, koja uključuje i pitoreskni slap Sopot – sa svojih devet metara visine ujedno najveći slap što na Medvednici prolijeva svoje male kapi – upravo tom živopisnom četvrti kojoj je prema legendi ime nadjenuo sam Franjo Asiški kad je na povratku iz Palestine (1219. godine), neko vrijeme navodno boravio u Zagrebu, te na Kaptolu posvetio zdenac imućne udovice Kate Galovićke, čija je kuća potom prenamijenjena u franjevački samostan.

FOTO Tony Hnojčik

Na odlasku iz Zagreba siromašni seljaci, bilježi ista legenda, stadoše mu se otimati za halje, na što  je svetac, naravno, rođeni kajkavac ili kajkavštini barem vraški vičan, srdito uzviknuo: “O, vrabec vas dal!”(prema drugoj inačici, dosta blaže, gotovo tepajući:„Oj vi vrapci, vrapci!“), i odatle nam, eto, i Vrapče i Vrapčak.

Treća inačica legende, barem što se sačuvanih tiče, smješta radnju na početak trinaestoga stoljeća. Tu je Franjo kroz Zagreb putovao u Ugarsku u posjet svetoj kraljici Elizabeti, a pred stanovnicima nedaleka sela, koje se tada, bit će još se nikako nije zvalo, u propovijedi pohvalio mjesni kajkavski govor riječima: “Joj, vi cvrkučete kak vrapci.”

FOTO Tony Hnojčik

Legende su, kazao je Franz Kafka, tu da objasne neobjašnjivo. A što bi to u pogledu Vrapča i Vrapčaka točno moglo biti neobjašnjivo, teško je reći jer opće je poznato kako se onkraj ovih lijepih priča, u čiju istinitost, usput, neki povjesničari nisu suviše sumnjali, ojkonim Vrapče (pa tako onda i hidronim Vrapčak), izvodi iz staroslavenske imenice rab (rob, kmet, sluga), što ga ipak nije spriječilo da se u svakodnevnom govoru etablira i kao sinonim za zacijelo najpoznatiju zagrebačku duševnu bolnicu.

S takvim duhovnim konotacijama utječe, dakle, Vrapčak na granici gradskih četvrti ravno u trešnjevačko naselje Rudeš za koji se nekoć, barem u latinskim ispravama, rabilo ime Rodos, što, ako nam je do legendi, također zvuči obećavajuće. Na žalost, nije se tu ni u najsmionijoj mašti nikada nalazio zagrebačkim potocima oplakani grčki otok na kojemu bi prema uzrečici valjalo poskočiti (hic Rodos, hic salta), već je vjerojatno posrijedi osobno ime nekog pradavnoga vlasnika tog kasnijeg crkvenoga posjeda.

FOTO Tony Hnojčik

No vratimo se još malo svetom Franji jer u njegovoj se pratnji, govori dalje legenda, uz brata Iluminata, dokumentiranoga u svečevim životopisima, nalazio i izvjesni Grga Kustos, što bi i susjednu Kustošiju, zajedno s tamošnjim potokom Kustošakom, koji se, usput, nešto iznad Vrapčaka ispod Zagrebačke ulice također prelijeva na trešnjevačko tlo – gdje isprva označava granicu između Rudeša i Voltinog naselja, a potom se na putu prema Savi s Vrapčakom i spaja – etimološki također objasnilo kao posjed nekog kaptolskoga dostojanstvenika (u ovom slučaju kustosa), kakav je, bit će, bilo i staro Vrapče.

A kako je Franjo Asiški – zbog prisnoga odnosa prema prirodi  među ostalim i zaštitnik životinja – tijekom ovozemaljskoga života nadahnuto razgovarao i s pticama pa i pjevao zajedno s njima, to znaju i vrapci na grani. Sve ostalo izmiješalo se, barem u nas, u pobožnim vodama Vrapčaka i ostavilo nam lijepu legendu koju svakako valja sačuvati od zaborava.

FOTO Tony Hnojčik