Imam više od 300.000 knjiga

Prvu sam knjigu kupio kada sam imao trinaest godina i nikada ih više nisam prestao kupovati, nabavljati i čitati.

Imam više od 300.000 knjiga

FOTO Tony Hnojčik

Oni koji prođu sjevernom stranom Tratinske ulice i ne zagledaju pomnije kroz vrata na broju 46, koja su ljeti najčešće širom otvorena, nisu ni svjesni kako su upravo prošetali pokraj trideset tisuća knjiga naslaganih u dvadesetak četvornih metara. Knjige od poda do stropa, naslagane, nagomilane, dostupne i nedostupne.

More knjiga koje te okruži mirisom papira i obećanjem kako se među njima sigurno krije barem jedna koja je baš po tvom ukusu i samo ju trebaš pronaći. Kopanje, preslagivanje, listanje, sustavno i nasumice izvlačenje knjiga… sve su to dopuštene tehnike traženja za one avanturističkoga duha, dok oni drugi uvijek mogu potražiti pomoć.

Inženjer Zoran Jurić, vlasnik antikvarijata “Trešnja,” uvijek je spreman pomoći ljubiteljima knjiga. Istinsko je vrelo informacija o svojim papirnatim ljubimcima i njihovu sadržaju i dovoljan je mali poticaj ili pitanje da se od Zorana dobije više informacij, nego od bezosjećajnog Googlea.

Nagovorio sam ga na razgovor pa smo sjeli, kao što on to ljeti običava, na stolce smještene ispred antikvarijata, tik uz tramvajsku prugu. Stariji, krupan čovjek duboka glasa priča sporo, uz stanke, ali povezano i dovoljno zanimljivo da se može zanemariti pozadinska buka koju stvaraju promet i prolaznici.

FOTO Tony Hnojčik

Vi i knjige. Kada se rodila ta ljubav?

Prvu sam knjigu kupio kada sam imao trinaest godina i nikada ih više nisam prestao kupovati, nabavljati i čitati. Zaljubljenik sam u knjige cijeloga života i sada gledam kako se moja pozna dob podudarila s onim što možemo nazvati poznom dobi papirnate knjige. Još otkad je Johannes Gutenberg 1439. godine obećao kako će otkriti tajnu, te od 1440. kada je tajnu i otkrio, pa predstavljajući tiskarski stroj uveo čovječanstvo u novu fazu razvoja, papirnata knjiga stalno je rasla i dobivala na važnosti, a sada je u silaznoj putanji.

Razlog?

Sve manje ljudi vrti papir, a sve više je onih na internetu. Kažu kako je svake sekunde više od dvije i pol milijarde ljudi na internetu dok istodobno papir u ruci drži njih tek milijun ili dva. Nekada je bilo suprotno, ali sve se mijenja i to je nešto prirodno. Uzaludno je opirati se razvoju. Vjerujem kako će zbog troškova proizvodnje papira, a elektroničko izdanje nema, ono s vremenom potpuno istisnuti papirnatu knjigu.

FOTO Tony Hnojčik

Čemu onda antikvarijat?

Antikvarijati spašavaju knjige. Mi ih spašavamo i pružamo im utočište u dobu kaka se sve više ljudi rješavaju knjiga iz stanova nego što ih unose u stanove. Živimo u doba kada djeca gotovo da i nemaju doticaj s papirom, olovkom i pisanjem. Papirnata knjiga im tako postaje stran, nepoznat medij i prirodno je da se onda usmjeravaju na ekrane i tipkovnice. Doći će vrijeme kada će postojati ljudi koji nikada u ruci nisu držali papir. Oni će knjigu moći osjetiti samo u antikvarijatu i muzeju ako utočišta za knjige još budu postojala.

Podrazumijeva li taj proces i sve manje čitanja?

Upravo suprotno. Mislim da se čita više nego ikada. Ti silni ljudi na internetu stalno nešto čitaju, gledaju i slušaju. Dakle, čitaju, ali ne čitaju na papiru.

FOTO Tony Hnojčik

Na internetu se traže kratke forme. Što će se dogoditi s romanima?

Nešto će se sigurno dogoditi. Stalno nas zapljuskuje poplava informacija pa ljudi traže sve sažetije forme. Čitao sam kako je  ruska Akademija predložila da se “Rat i mir” Lava Nikolajeviča Tolstoja na jedan stručan način skrati. Tvrde kako ima dosta dijelova koji ljudima jednostavno nisu zanimljivi, a moram reći kako se s njima u tome slažem.

I to je dio razvoja. Ljudi više gotovo ništa ne mogu dubinski razmatrati jer se sveukupno znanje sve brže multiplicira. Sve je više stručnjaka na sve užim područjima pa je prirodno da oni izvan svoje specijalnosti mogu upiti samo površne informacije. I zato odabiru izvore koji im sve serviraju u sažetom obliku.

A vaš  izvor su knjige?

Volim knjigu. Volim se baviti njima. U tome pronalazim jednu svrsishodnost utroška vremena, a traženje cilja kojem bi posvetili vrijeme čest je problem s kojim se suočavaju stariji ljudi. Knjiga je temelj spoznaje suvremenoga čovjeka, njegova obrazovanja, kulture i identiteta pa zato uživam u njihovu spašavanju. Volim ih lijepiti, popravljati i raditi s njima. Stalno čitam. Svaki dan provedem barem sat ili dva čitajući, a veći dio dana proživim uz njih. Da, moj izvor su knjige.

FOTO Tony Hnojčik

Koliko dugo otkupljujete i prodajete knjige?

Više od dvadeset godina.

I kakva je zarada?

Nikakva. Ovo je najljepši posao na svijetu od kojega se ne može živjeti.

I niste odustali?

Kako ću kad su najljepši trenutci u životu oni koje čovjek provede maštajući. Ljudski um je jedno od najljepših mjesta gdje se može živjeti, pa  mislim kako je svakome život onoliko lijep koliko mu je lijepo živjeti u vlastitom umu i mašti. Knjige su tu da maštu razviju i potaknu. Ne odustajem jer one život čine ljepšim.

FOTO Tony Hnojčik

Istaknuli ste kako je knjiga na zalazu. Način prijenosa informacija se mijenja, a rađaju se i novi mediji. Hoće li ljudi nastaviti pisati?

Naravno. Pisanje je potvrda življenja. Ljudi će uvijek pišući dokazivati da postoje. Oni će plasirati svoju misao ako ne putem papira, onda na druge načine, primjerice putem elektronskih medija i knjiga.

Elektronski mediji dovode do neprirodnih stapanja jezika i njegova sažimanja. Ako znamo da je jezik temelj identiteta, moram pitati kamo će nas odvesti naraštaji koji sve manje čitaju i sve slabije poznaju svoj jezik?

Nekada se u svijetu govorilo približno 15.600 različitih jezika jer je toliko bilo i plemena. Sada se na svijetu govori oko šest tisuća jezika i to znači kako je gotovo devet tisuća jezika, zajednica i identiteta već nestalo. Projekcije pokazuju kako će se u budućnosti govoriti oko dvije tisuće jezika, što znači kako je za još četiri tisuće identiteta predviđen zaborav. Možda taj proces možemo usporediti s nestancima biljnih i životinjskih vrsta, ali nisam siguran treba li to nazvati razvojem, stagnacijom ili degradacijom.

FOTO Tony Hnojčik

Ali knjiga neće izumrijeti?

Neće. Možda će ih biti manje i bit će teže dostupne, ali izumrijeti neće. Evo uzmite moj primjer. S godinama čovjek slabi fizički, a u ovom poslu i mogućnosti je sve manje. Tako sam se vratio na Trešnjevku. Prešao sam iz prostora veličine stotinu i dvadeset četvornih metara, gdje je bilo ponuđeno više od 100.000 naslova, u prostor od devetnaest četvornih metara u koji sam uspio smjestiti nešto više od trideset tisuća knjiga. Znači, manji su i prostor i broj ponuđenih knjiga, ali još se može dugo tražiti i kopati po njima. Ljudi to vole i ne smeta im kreativni nered.

Koliko  knjiga zapravo posjedujete?

Ne znam. Prestao sam brojiti kad sam došao do 300.000.

Pa gdje ih držite?

U raznim skladištima, stanovima, podrumima i garažama…

FOTO Tony Hnojčik

Kada biste ih sve okupili na istom mjestu?

To bi bilo zanimljivo. Zapravo, takvo što pokušavam napraviti. Ponudio sam gradu projekt najvećeg antikvarijata knjiga na svijetu. Pa ako bude volje i ako nam dodijele odgovarajući prostor, antikvari su spremni. Imamo znanja i količine dovoljne za otvaranje antikvarijata s više od milijun knjiga.

Bio sam vlasnik najmanje knjižaru na svijetu, tek nekoliko četvornih metara kioska na Remizi, pa bih volio imati udjela i u onoj najvećoj.

Mislite li da bi se kupci snalazili?

Pa snalaze se i kod mene. Kopaju koliko im drago, pa često dođu po jednu, a kući se vrate s drugom ili s više knjiga. Ako netko nema vremena ili volje za traženje, uvijek me može pitati. Takvih je sve više. Onih koji dolaze ciljano po tu jednu knjigu, ako ju nemate, jednostavno odu. Nisu zainteresirani.

FOTO Tony Hnojčik

Kakav je omjer onih koji traže određenu knjigu i onih koji pretražuju ponuđene?

U posljednje vrijeme prevladavaju oni koji dolaze ciljano. Brzi su i s njima ne stignem razviti odnos kao s onima koji se zadrže. Ima ljudi koji kod mene traže literaturu za izradu diplomskih i znanstvenih radova ili doktorata, a ima i onih koji jednostavno vole knjigu. Takvi se stalno vraćaju. Katkad samo kako bismo malo popričali.

Traže li ljudi rijetke ili vrlo stare knjige?

Neki traže. U antikvarijatu nema takvih knjiga iako su mi mnoge prošle kroz ruke. Držao sam knjigu koja potječe iz vremena nastanka tiskarskoga stroja.

FOTO Tony Hnojčik: Spontano druženje kod Zorana

Zar se ne može na takvim knjigama više zaraditi?

Mislim kako je rizik prevelik. Knjiga je na zalazu i ljudi se rješavaju svih knjiga pa i onih vrijednih. Kada se više takvih primjeraka istodobno pojavi na tržištu, vrijednost svakog pojedinačnoga naglo padne. S druge strane, suprotno uobičajenom vjerovanju, na svijetu postoji vrlo malo stvarno skupih knjiga.

Znači, vjerujete kako vaš posao nema baš blistavu budućnost. Kakvi su vaši planovi?

Živjeti uz knjige i za knjige jer meni je draga maksima koja kaže: ” Pokušaj sve razumjeti, mirno leći i mirno umrijeti.”

Save

Save

Save