Ovo je sport i za djevojčice i za dječake

Taekwondo klub Osvit, jedan je od naših najstarijih klubova čiju su bogatu povijest obilježili mnogi trofeji. Danas tu trenira više od dvjesto djece

Ovo je sport i za djevojčice i za dječake

FOTO Kristijan Hnojčik

Što to povezuje osnovne škole Josip Račić, Matija Gubec, Vrbani i Osnovnu školu Prečko pitanje je na koje bi sudionici pubkvizova uglavnom odgovorili Trešnjevka jug. I bili bi u pravu što se tiče karte grada, ali i u krivu ako pitate sve one koji su upućeni u rad Taekwondo kluba Osvit

Taj klub koji je 15.prosinca 1977. godine osnovao Tomislav Horvat, današnji ravnatelj Osnovne škole Josip Račić, ove godine slavi četrdeset godina postojanja, što ga u kontekstu Hrvatske u kojoj se taj sport pojavio desetak godina prije osnivanja kluba čini jednim od najstarijih klubova.

Poput mnogih i taj je klub prolazio uspone i padove, a današnji šef struke i glavni trener Dinko Koštić proživio je dobar dio njegove povijesti. “Kao klinac od osamnaest godina prešao sam u Osvit jer je slovio kao klub u kojoj je najbolja muška ekipa. Sredinom devedesetih Osvit je imao i seniorskog europskoga prvaka Dragana Jurilja koji je do danas ostao jedini muški seniorski prvak Europe kojega je imala Hrvatska,” počeo je Dinko.

FOTO Kristijan Hnojčik: Taekwondo klub Osvit

“Igrom slučaja, nekako baš u doba kada sam prešao u klub, ta stara ekipa se raspala jer su dečki završavali fakultete, oženili se ili zbog drugih obveza napustili aktivni sport. Došlo je do toga da sam ja s osamnaest ostao sam u dvorani. Kako sam tada upisao kineziološki fakultet, odabir je bio otići ili pokušati tu priču ponovno izgraditi. Nisam mogao odbaciti tradiciju i prepustiti Osvit analima i zaboravu, ali trebao je niz godina da sve to ponovno postavim na noge i da klub dostigne razinu i, hajdemo to tako reći, slavu koju je imao nekada,” ispričao je.

“Nije bilo lako, a odmagalo nam je i to što smo smješteni na Srednjacima. Ljudi često ne razumiju zašto to ističem, ali činjenica je kako u krugu od pet stotina metara od naše lokacije možete za sebe ili dijete odabrati koji god sport možete zamisliti. Preko puta je sportski kompleks Mladost sa svojom paletom sportova, a tu je i Jarun. Na tom malom području možete trenirati i neke sportove koje ne možete nigdje drugdje u Hrvatskoj pa slobodno mogu reći kako smo se trudili opstati i razvijati se u okruženju najsportskijeg kvarta u Hrvatskoj,” objasnio je Dinko.

FOTO Kristijan Hnojčik: Na početku treninga za najmlađe

“Znaju me ljudi pitati koga, misleći na taekwondo klubove, smatram najvećom konkurencijom i začude se kada im odgovorim da je to Nogometni klub Sava koji nam je doslovno preko puta ceste i poput magneta privlači lokalne dečke što je, među ostalim, dovelo do toga da smo u jednom trenutku u dvorani imali samo djevojke.

Kad smo okupili tu ekipu, uočeno je kako toliki trud nije uložen uzalud jer su, u četrnaest godina koliko vodim klub, deset puta ekipne državne prvakinje bile članice Osvita, a to je brojka koju je teško pripisati slučajnosti. Okupili su se lagano i dečki koji su s vremenom postali juniorski i kadetski državni prvaci,” istaknuo je Dinko jer je zbog našega posjeta propustio početak drugoga treninga.

FOTO Kristijan Hnojčik: Osvajači su pokazali svoje medalje

Bili smo u dvorani i za vrijeme onog prvog gdje su se okupili najmlađi. Neki među njima su se vratili s netom održanog “Casper open i limač kupa” pa su treneri cijelu skupinu poredali i omogućili osvajačima medalje da pojedinačno pokažu što su osvojili i ispričaju kako su to ostvarili. Iako lokalnog karaktera, “Casper kup” je međunarodni turnir gdje  su debitirali najmlađi članovi kluba. Sa svog prvog natjecanja vratili su se sa četrnaest što srebrnih što brončanih medalja i primjetno se ponose time.

Bilo je zanimljivo gledati kako se u kratkom roku razularena gomila mališana punih energije pretvara u redove poslušne djece koja pozorno i disciplinarno sudjeluje u zagrijavanju, istezanju i zadanim vježbama. Bilo je i šale i smijeha i traženja pomoći zbog razvezanog pojasa, ali atmosfera je sve vrijeme treninga bila radna.

“Taekwondo je na neki način vojnički pa i mi prije svega njegujemo disciplinu i radne navike. Priznajem kako je moja, nazovimo je, oštrica otupila s vremenom, a tome je možda najviše pridonijela činjenica što sam postao otac.

FOTO Kristijan Hnojčik: I najmlađi su trening odradili profesionalno

Mnogi su mi govorili kako ću kao roditelj početi razmišljati na drugi način, i bili su u pravu pa sada, iako i dalje ustrajavam na disciplini, poučen školovanjem i iskustvom, to nastojim ostvariti stalnom prilagodbom, fleksibilnošću i individualnim pristupom. Vjerujem kako se iz svakoga djeteta može izvući ono najbolje ako mu se pristupi na pravi način,” objasnio je Dinko.

“Disciplina, radne navike i upornost su ono što djeca od borilačkih vještina dobiju i to im ostaje za cijeli život. U nogometu možeš zabušavati cijelu utakmicu, ali ako ostalih deset igra, vi ste prvaci. U tenisu ako imaš loš dan, izgubiš, pokriješ se ručnikom i odeš doma, a u borilačkim sportovima ako zabušavaš ili imaš loš dan, dobiješ batina što te sportove čini specifičnima.

Treba imati hrabrosti uči u to borilište, treba odraditi borbu pa se nakon pobjede, a pogotovo nakon poraza, vratiti u dvoranu i trenirati još jače. Sve to snažno izgrađuje osobnost i dodatno ih priprema na suočavanje sa svime što im život može donijeti,” dodao je.

FOTO Kristijan Hnojčik: “Taekwondo snažno izgrađuje osobnost”

S trenerom se složio i tata Marijan Cukor koji je čekao da kći završi s treningom te je rekao: “Mislim kako je zbog njihovog zdravlja i pravilnog razvoja nužno da se djeca bave sportom. Taekwondo su kćeri same izabrale, a moje je da ih u tome podržavam. Ono sto mogu reći je kako se na njima uočava promjena u odnosu na razdoblje prije nego što su počele trenirati. Sada iskazuju mnogo više poštovanja prema drugima, stekle su radne navike i svojevrsnu sportsku kulturu koja se odražava i u ostlim segmentima života. Najvažnije mi je da se njima sve to sviđa.”

Njegova kći Marijana nedavno je položila za plavi pojas i kazala je kako trenira već tri godine. “Počela sam zbog toga što trenira moja starija sestra, a i meni se to svidjelo,”objasnila je svojo dabir sporta. I ona se natjecala na “Casper kupu” gdje je u kategoriji do 24 kilograma dobila brončanu medalju. “U prvoj sam borbi pobijedila, a u drugoj izgubila,” objasnila je Marijana koja je priznala kako joj se natjecanje svidjelo, ali je naglasila kako joj se zbog igre i zabave više sviđa na treninzima.

FOTO Kristijan Hnojčik: Marijana je osvojila broncu

Njezina je medalja još jedna na dugom popisu onih koje su dobili članovi kluba, a među mnogim uspjesima treba istaknuti činjenicu kako su klupski sportaši ukupno dvadeset i četiri puta bili ekipni prvaci Hrvatske, od toga šesnaest puta pod vodstvom trenera Dinka Koštića. U njihovoj je kolekciji i šesnaest medalja s kadetskih, juniorskih i seniorskih europskih i svjetskih prvenstava.

Imali su više od stotinu pojedinačnih državnih prvaka, a unazad nekoliko godina i reprezentativce u svim uzrasnim kategorijama. Njihovi članovi nastupaju na svim važnim europskim i svjetskim natjecanjima, a ove godine Kristina Tomić je osvojila treće mjesto na seniorskom svjetskom prvenstvu i tako ostvarila možda najznačajniji rezultat u povijesti kluba.

FOTO Kristijan Hnojčik: Rad ne isključuje zabavu

Danas u klubu trenira dvjestotinjak djece koja treninge mogu pohađati na raznim lokacijama odnosno u dvoranama svih na početku teksta navedenih osnovnih škola odabranih tako da pokriju područje gradske četvrti Trešnjevka jug “od Savske do Prečkog.”

Svojevrsna baza im je u Osnovnoj školi Josip Račić, a nedavno su uredili i novodobivene prostorije na Srednjacima u čije su predvorje rasporedili desetke zanimljivih dobivenih trofeja. U novim prostorijama uređuju i dvoranu gdje će  znatno poboljšati uvjeta treniranja za njihove najbolje i najozbiljnije sportaše.

FOTO Kristijan Hnojčik: Glavni trener Dinko Koštić s trofejima

U klubu treniraju sve dobne skupine od vrtićkog uzrasta u dobi od četiri godine do aktivnih seniorskih natjecatelja od dvadeset i tri, dvadeset i četiri godine. Djeca treniraju dva do tri puta u tjednu, natjecatelji svakodnevice a neki i više puta na dan.

“Rezultati nam nisu prioritet iako su svojevrsno mjerilo kvalitete rada pa je jedan od naših ciljeva konstantno unapređivanje rezultata. Mislim kako su Olimpijske igre jedino veliko natjecanje na kojemu u ovih mojih dvadeset i jednu godinu u klubu nisu sudjelovali članovi Osvita, ali to ne znači kako više nema mjesta za napredak.

FOTO Kristijan Hnojčik: Drugi je trening bio rezerviran za starije

Ono što nam je jednako važno, i na čemu radimo godinama, je uključiti što više djece kako bi napravili jednu široku bazu. U borilačkim vještinama pokazalo sekako nisu svi za natjecanja, ali to ne znači kako se ne bi trebali baviti sportom. Činjenica kako sam mnogo puta među ljudima čuo da su naša djeca dobro odgojena, govori u prilog tome kako se treniranjem u Osvitu ostvaruje i više od sportskih rezultata,” rekao je Dinko.

Istaknuo je i važnu ulogu koju kao “njegove desne i lijeve ruke” u radu kluba imaju Dejan Mesarov, Luka Cingulin i Siniša Tešić, a pohvalio je i pomoćne trenere. “Stručni tim je većinom potekao iz kluba. Neki moji bivši učenici sada su pomoćni treneri i voditelji dvorana, a sve ih upućujemo na školovanje kako bi uz ono što uče od iskusnijih, stekli i službenu kvalifikaciju.

FOTO Kristijan Hnojčik: Trening za naprednije

Nama je važno da su svi iz tima stručno osposobljeni i adekvatno educirani, a to primjenjujemo i kada odabiremo suradnike za fizioterapiju, kondicijske i psihološke pripreme ili nutricionizam. Trudimo se stvoriti sveobuhvatni tim koji može kvalitetno voditi brigu o svakome sportašu od njegovih početaka u sportu do razine vrhunskog natjecatelja,” objasnio je Dinko.

Kako bi privukli nove članove, u suradnji sa svojim osnivačem i ostalim ravnateljima priređuju demonstracijske satove na koje dovode i svoje najbolje sportaše kako bi djeca uočila kako je taekwondo sport i za djevojčice i za dječake.

FOTO Kristijan Hnojčik: “Oni koji dođu iskušati, najčešće i ostanu u klubu”

“Naš rezultat je naša najbolja reklama. Toje borilački sport, ali u njemu su ozljede rijetkost pa se uz to što na demonstracijskim satovima dijelimo promotivne materijale, trudimo uvijek naša vrata držati širom otvorenima za sve one koji žele pokušati i bez obveza saznati sviđa li im se trenirati odnosno kome ostavljaju djecu. Oni koji dođu iskušati, najčešće i ostanu u klubu,” rekao je.

“Dobra organizacija, kvalitetni i školovani treneri te široka baza članova okosnica su naših planova,” zaključio je glavni trener Dinko Koštić.