Spasio ih je žuti X

Vodostaj Save je 26.10.1964. u 8 sati ujutro iznosio +514 cm. Vodeno “more” koje je tom prilikom nastalo bilo je dugačko 14 km, a na njegovom najširem mjestu (točno oko središta Trešnjevke!) bilo je široko 4 km

Spasio ih je žuti X

FOTO Mapiranje Trešnjevke

Najveća prirodna katastrofa u povijesti Trešnjevke dogodila se u jesen 1964. godine kada su se vode Save od 25. do 27. listopada 1964. na više mjesta prelile preko nasipa na područje tadašnjih općina Susedgrad, Trešnjevka, Trnje, Peščenica i Remetinec.
Više od pola Trešnjevke je bilo pod vodom – tek su sjeverni dijelovi Stare Trešnjevke (sjeverno od Ozaljske i zapadno od Trakošćanske), Pongračevo, Ciglenica i područje današnjega Voltinog naselja ostali izvan domašaja vodene stihije.

Vodostaj Save je 26. listopada 1964. godine u 8 sati ujutro iznosio +514 cm, što je bilo  gotovo za pola metra više od do tada najviše izmjerene vode za također velike poplave 1933. godine kada je iznosio +470 cm. Vodeno “more” koje je tom prigodom nastalo bilo je dužine 14 km, a na njegovu najširem mjestu (točno oko središta Trešnjevke!), bilo je širine 4 km. Poplava je uz golemu materijalnu štetu odnijela i 17 ljudskih života.

Tako to izgleda kada se takav nezapamćeni strašni događaj prepriča jezikom brojki i činjenica.

FOTO Mapiranje Trešnjevke: Oznaka komisije za procjenu štete poslije poplave 1964. u Ogrizovićevoj ulici

Ja sam u doba poplave imao tek 6 mjeseci i čak i da sam u to doba živio na Trešnjevci, ne bih se toga mogao sjetiti, no ti su dani bili puni zebnje i u mojoj obitelji koja je tada živjela na potpuno drugome kraju grada pokraj Dotrščinske šume na istočnome rubu Maksimira.

Moja mama podrijetlom je s Trešnjevke i njezina  majka, moja baka, u to doba još je živjela na Novoj cesti u podrumskoj sobi u jednoj od stambenih zgrada između Tratinske i današnjega kružnog toka kod Kranjčevićeve ulice.

Prvi dan poplave je bila nedjelja i tata je bio kod kuće kada su javili da voda nadire na Trešnjevku. I mama i on su znali što to znači za stanare podrumskih stanova kao što je bio bakin, tako da je odmah pohitao u pomoć. Sada bi to bilo samo dvadeset minuta vožnje, no u to doba kad si bio bez automobila te s javnim prijevozom u povojima, to je značilo ili pješačenje od 45 minuta do Maksimira pa hvatanje tramvaja koji nisu redovito vozili ili pak bicikliranje po kiši sve do drugog dijela grada.

S obzirom na to da je taj dio Nove ceste ipak malo izdignut, voda do njega nije odmah doprla tako da su stanari imali vremena nabaviti vreće s pijeskom i ograditi ulaz u haustor i podrumske prozore. Gradnjom takvoga malog nasipa uspjeli su zadržati većinu vode (inače bi bakina suterenska soba bila poplavljena do stropa), no stan je svejedno bio navlažen. Vrijedne stvari  odnesene su susjedima na višim katovima, a odjeća i posteljina stavljeni su na vrhove ormara pa poslije danima sušeni na dvorištu.

FOTO Mapiranje Trešnjevke: Oznaka komisije za procjenu štete poslije poplave 1964. u Ogrizovićevoj ulici

Baka je još godinama prepričavala te scene poplave, a i moj  tata se prisjećao prizora nepreglednoga mora posred Trešnjevke kao nečega najstrašnijega što je vidio za svojih više desetaka godina života u Zagrebu.

Kao uspomena na poplavu još su do danas na pojedinim kućama i zgradama u tad poplavljenoj zoni ostali bijeli i žuti znakovi oblika slova X. Nakon što se voda povukla,  građevinska  inspekcija pregledavala je kuće i određivala jesu  li pogodne za stanovanje ili ih treba rušiti.

One za rušenje su označavane crvenim znakovima (naravno, njedna takva zgrada nije sačuvana), dok su one druge označavane bijelim ili žutim znakovima pa se nekoliko tih oznaka i danas može vidjeti na trešnjevačkim ulicama, prije svega u zoni oko Nove ceste, Badalićeve, Ogrizovićeve, Kranjčevićeve.