Pokreću li automobil eksplozije kokica

Interes je bio velik i radionica je bila popunjena davno prije početka. Roditelj u pratnji je bio obavezan, a sve se odvijalo među eksponatima

Pokreću li automobil eksplozije kokica

FOTO Tony Hnojčik

Posljednja iz ciklusa “Veliki izumi za male ljude” radionica “Brum, brum – povijest i razvoj automobila” počela je kada je u subotu 15. srpnja nešto nakon deset sati u dvorište Tehničkoga muzeja Nikola Tesla uvezen stari plavi “spaček.” Automobil je zaustavljen tik pred ulazom u muzej gdje su bila okupljena djeca i iz njega je izašao glumac Silvio Mumelaš u kožnatom ogrtaču s kožnatom kapicom na glavi. “Dobar dan,” rekao je i počela je priča.

FOTO Tony Hnojčik

Zanimanje je bilo veliko i radionica je bila popunjena davno prije početka. Roditelj u pratnji je bio obvezan, a sve se događalo među eksponatima. Na početku je svako dijete dobilo karticu u boji. Na svakoj kaetici bila je ispisana riječ ili broj, a koristili su ih tako da je svaka boja predstavljala jednu temu pa su, kada je ta tema bila na redu, djeca donosila kartice koje bi uz objašnjenje uvrstiili među druge iste boje na ploči koju je držao voditelj.

Kartice i muzejski eksponati nisu bili jedina pomagala pri prezentaciji. Voditelj je u jednome trenutku, kada je na redu bila kartica na kojoj je pisalo klip, izvadio klip kukuruza pa pokušao zajedno s djecom shvatiti  kako bi se tim klipom mogli poslužiti u motoru te pokreću li automobile eksplozije kokica ili nešto drugo. Pomogao im je inženjer Marijo Zrna koji je asistirajući voditelju objasnio što i kako radi onaj pravi automobilski klip.

FOTO Tony Hnojčik

Kod nekih tema djeca su glumila, kod nekih su pokušavala pokrenuti izložene automobile, a kod nekih su se aktivno uključivala u prezentaciju. Kroz sve su se provlačile kartice i objašnjenja, ali budući da je svaka tema zainteresirala i zabavila dobar dio sudionika, može se utvrditi kako su  u radionici učili dok su se igrali.

“Tomu smo se nadali,” rekao je Silvio Mumelaš netom nakon završetka prezentacijskog dijela u kojemu je imao glavnu ulogu. “Došla su djeca baš iz ciljane dobne skupine od šest do dvanaest godina. Čini mi se da su bili zainteresirani. Sudjelovali su, pitali i pokazivali kako i sami raspolažu s velikom količinom informacija o automobilima. Nešto sam naučio i ja. Ne znam gdje to pokupe, ali dogodi se da dignu ruku i odgovore ti nečim što nisi ni pomislio pomnije istražiti budući da je previše stručno ili apstraktno za prezentaciju. Zabezekneš se, pohvališ ih i nastaviš.”

FOTO Tony Hnojčik

Na pitanje o tome kako se glumac snalazi u ulozi pedagoga kazao je kako je teško jer ih za takvo što nitko nije pripremao, ali kako je mnogo naučio od muzejskih pedagoga, a najviše je naučio iz iskustva. Već je vodio radionicu o telegrafu i telefonu pa je primijetio kako je djeci najzabavnije kada sudjeluju u dramskim igrama. “Mislim kako najbolje usvajaju znanje kada ih se aktivira na temelju uloga u dramskoj igri. Sudjeluju i zainteresirani su,” rekao je Silvijo i objasnio kako i on lakše i bolje ući dok gleda prezentaciju ili video nego dok sluša klasična predavanja ili čita knjigu.

Matija, jedan nazočni roditelj, opisao je svoje dojmove jednom riječju. “Fora,” rekao je, a potom priznao kako je informaciju o radionici pronašao na internetu te kako je došao i zbog vlastitoga interesa jer ga zanimaju automobili. Doveo je i četvero djece.

FOTO Tony Hnojčik

Luka, Ivan, Dora i Tonka rekli su kako im je bilo “odlično” i “baš super.” Luki su najbolje bile kartice, Tonki kada su “od mene i nekih dečki napravili auto. Jedan je vozio, a mi smo bili prednja vrata, Dori se najviše svidjelo kada su izrađivali autiće, a Ivanu kad su se s tek napravljenim autićima, utrkivali.

Luka je jedini bio u pobjedničkom timu, ali nije na to ponosan jer misli kako je curica, koja ga je na startu držala, njihov autić malo pogurala. Kazao je kako nije baš sretan zbog takve pobjede.

Vozila su izrađivali od kartona, slamki štapića, čepova i balona. Skupine su imale nacrt i rekvizite, a u pomoć su uskakali roditelji, sve u cilju da svaka skupina autić dovrši prije početka utrke.

FOTO Tony Hnojčik

Dok su djeca bila zaokupljena radom neki odrasli okupili su se oko Marija Zrne, a njihovo zanimanje za temu potaknulo je inženjera da improvizira jednu spontanu radionicu za roditelje. Podignuo je poklopce motora izloženih automobila i svi su dugo bili nad njima sagnuti dok je on objašnjavao, pokazivao i odgovarao na mnoga pitanja.

Za to vrijeme suautorica i voditeljica radionice Kosjenka Laszlo Klemar išla je se od skupine do skupine i pomagala, savjetovala i donosila dijelove koji su nedostajali.

FOTO Tony Hnojčik

Skupine su većinom radile prema skici i savjetima, a ostali su razvijali vlastiti dizajn tako da su se na kraju radionice utrkivali različitim modelima automobila na zračni pogon.

Utrka je bila kratka, ali napeta i bila je ponovljena dva puta. Na startu su bili poredani bolidi, baloni su bili napuhani i napeto se čekalo na start. Većina autića odnosno prototipova doživjela je neki kvar ili se pokazala neka konstrukcijsku mana dok su oni funkcionalni, neki možda i nezasluženo, odnijeli pobjedu.

FOTO Tony Hnojčik