Osjećam i ovaj kvart kao svoj, nedostajat će mi

Teta iz kopiraonice Svjetlana Ćirić odlučila se potražiti bolji život drugdje, ali nije otišla bez pozdrava

Osjećam i ovaj kvart kao svoj, nedostajat će mi

FOTO Iva Anzulović

Rijetko tko od mojih suseda nije unatrag gotovo deset godina zapazio kopiraonicu smještenu između Selske i Nehajske u Ozaljskoj ulici. Studenti sa skriptama i bilješkama, penzići s dokumentima i novinskim člancima, razni ljudi s debelim, tankim, velikim i malim fasciklima te oni s USB stikovima, svi su oni zalazili u našu kopiraonicu koja je na neki način postala i mjesto gdje se susjedi sreću pa popričaju o novostima.

Većina, za koju ja znam, najzaslužnijom za takvu atmosferu smatrala je “tetu iz kopiraonice” Svjetlanu Ćirić, a za isto su je “optuživali” i u starom i u novom većem prostoru u koji joj se firma preselila.

Ona je danas odradila svoj posljednji radni dan na tom mjestu. “Već sutra putujem vlakom do Austrije gdje me muž čeka,” priča mi u posljednjim minutama svog radnog vremena i dodaje: “Kolegica me vozi, usput joj je, pa ću je pričekati, a i toliko je posla da nismo stigle niti kavu ujutro oproštajnu popiti. Mora ćemo to neki drugi put kad se vidimo.”

Kolegica će ju tako odvesti i iz kvarta čijem je malom dijelu dugo svaki susret s njom bio ako ne važan, onda bar simpatičan dio dana. “Prijateljica me dovela ovdje raditi i, eto, proletjelo mi je pet godina sa svima vama i drago mi je da je, jako mi je drago,” rekla je i još jedanput istaknula kako su joj uspomene redom lijepe.

FOTO Iva Anzulović: Svjetlana Ćirić

Iako živi u Novom Zagrebu, kojem je prednost pružila zbog tišine, pored radnog mjesta u bučnoj Ozaljskoj, s Trešnjevkom je veže i dobar dio djetinjstva. “Mama mi je radila u Nikoli Tesli pa sam onaj dio oko placa i pokrajnje uličice sve jako dobro upoznala još kao klinka. Već godinama kupujem tu na placu i tu radim pa osjećam i ovaj kvart kao svoj,” objasnila je i otkrila: “Još mi nije sve to sjelo. To da odlazim. Sada sam stalno pokretu, ali kada sjednem u vlak, sigurna sam, krenut će i suze i sve će se posložiti u meni, sva ta promjena.”

Svjetlana je majka dvoje i nada se trećem djetetu. “Nakon trinaest godina braka od sutra muž i ja imamo medeni mjesec. Naravno da želim još jedno i, daj Bože, da nam dođe dok tražimo posao u Austriji. Ovo dvoje ostaje s bakama, sretni i veseli, mi gore imamo svoje i onda ćemo polako dalje organizirati živote, sve se stigne,“ uvjerena je.

Kazala je kako misli da će joj uz djecu, obitelj i prijatelje najvjerojatnije najviše nedostajati susjedi iz našeg kvarta. “Ima tih nekoliko ljudi koji ti ostanu trajno u sjećanju. I upravo oni će mi najviše nedostajati jer sve zabavne i vesele uspomene vežem uz njih, uz te ljude,” objasnila je netom prije nego što smo se uz zagrljaj oprostile, a ona krenula potražiti neki novi život izvan našeg kvarta, grada i države.