Družeći se s djecom, ostajemo vječno mladi

Doktor Milivoj Jovančević u kvartu liječi klince i klinceze, kako je sam kazao, od ne tako davne 1980. godine, a viša sestra Ana Danilčević s njim radi već 25 godina

Družeći se s djecom, ostajemo vječno mladi

FOTO Tony Hnojčik

Ako pitate roditelje u kvartu, mnogi od njih reći će vam kako je prava sreća da “kod nas” ili točnije u Domu zdravlja Trešnjevka radi, kako ga opisuju, “jedan od najpoznatijih pedijatara na svijetu,” doktor Milivoj Jovančević.

Oni se pritom ne zamaraju uobičajenim kriterijima za detektiranje nečije globalne prepoznatljivosti poput broja objavljenih radova ili citiranošću, već se radije pozivaju na informacije da kod doktora “dolaze i važni ljudi” te ukazuju na popise “najboljih pedijatara” koji se povremeno pojavljuju u medijima, a na kojima se redovito nalazi i njegovo ime.

Kod tih je tvrdnji vidljivo i da su velikim djelom oblikovane osobnim pozitivnim stavom i iskustvima roditelja s liječnikom kod kojega su, a to se ne događa rijetko, i sami kao djeca bili pacijenti jer dr. Jovančević u kvartu liječi klince i klinceze, kako sam kaže, od ne tako davne 1980. godine.

“I te kako ih ima, i sve ih pamtim i prepoznajem,” kazao je sretan zbog činjenice kako je pomogao generacijama i dodao je kako su na kraju dana, kada se sve dijagnoze, bolesti, terapije i ozdravljenja zbroje, “sretne priče razlog postojanju liječnika, kao i ljubavi prema ovom pozivu.”

FOTO Tony Hnojčik: Pedijatar Milivoj Jovančević “u akciji”

Osim prema pozivu, doktor iskazuje i ljubav prema kvartu i ističe kako se, iako je prije godinu dana s kvarta odselio na brdoviti dio grada, i te kako osjeća Trešnjevčaninom. “Volim ovaj kvart zbog ljudi i ljudske topline, a nakon toliko godina upoznaš mnoge ljude i mnogi upoznaju tebe,” opisao je.

A ljubav mu kvart uzvraća kako susjedskim poštovanjem tako i glasnim preporukama te prepričavanjem pozitivnih iskustava. Često se pritom ističe i kako se doktor jednako ponaša i prema susjedima iz kvarta i prema onim “važnima” te da ih sve gleda samo kao roditelje djece sa zdravstvenim problemima.

FOTO Tony Hnojčik: Roditelji su zadovoljni

Zbog opetovanog spominjanja nekih “važnih ljudi” informacije sam potražila kod osobe koja s doktorom surađuje punih 25 godina. Viša medicinska sestra Ana Danilčević je ujedno i osoba koja sve pacijente zaprima prva.

Nije nam niti željela niti smjela otkriti o kojim se to osobama radi te je samo rekla: “Razni nam utjecajni ljudi dovode djecu na pregled. Bilo je tu i ministara sadašnjih i bivših, veleposlanika i brojnih dužnosnika, ali kod nas su svi pacijenti isti.”

Možda je i to jedan od razloga zbog kojih sestra Danilčević u 25 godina nije poželjela potražiti drugo radno mjesto. “Lijepe su to godine i veliko, veliko zadovoljstvo rada,” objasnila je.

FOTO Tony Hnojčik: Viša medicinska sestra Ana Danilčević s doktorom je 25 godina

A zadovoljni su i roditelji koji su na kontinuiranu predanost zvanju doktora Jovančevića odgovorili uvažavanjem i povjerenjem. “Znate onaj osjećaj kada ste izgubljeni i u panici jer imate bebu od nekoliko mjeseci koja vam ne može reći što je muči. E, pa ja znam. Doživjela sam to samo jedanput s prvim djetetom. A onda sam došla u ovu ambulantu i od tog prvog dolaska ovdje osjećam se potpuno sigurnom za svoje troje djece,” otkrila nam je mama Mirela koju smo zatekli u čekaonici.

“Nikada neću zaboraviti taj dan. Kći je imala visoku temperaturu i nije reagirala ni na kakve podražaje. Bili smo ukočeni i očajni i suprug i ja jer nismo znali kako joj pomoći. Ma bio nam je to smak svijeta, a onda, samo nekoliko minuta kasnije, nakon obavljenog pregleda i ustanovljene dijagnoze, izašli smo smireni iz ordinacije i smijali se sami sebi kakvi smo paničari kao roditelji. Moram reći kako Jovančević sjajno ‘hendla’ nas paničare, a za klince nemam riječi koliko je sjajan s njima,“ dodala je Mirela.

FOTO Tony Hnojčik: Za njih su svi pacijenti isti

Uz osmijeh je objasnila kako bi bez doktora Jovančevića danas možda bila majka samo jednog djeteta. “Kad se Ema rodila, bila sam tipična neuka paničarska mama koja je osluškivala disanje, strepila nad njom i pojma nisam imala o toliko mnogo toga. Baš je doktor bio taj koji nas je totalno opustio i pokazao nam kako bebe nisu porculanske vaze i koliko su ta mala bića snažna i otporna. Zahvaljujući njemu, uistinu uživamo sa sve troje djece i ne skačemo na prvo kihanje kao s Emom. Mnogo smo naučili zahvaljujući njemu, opustili smo se i uživamo u djeci, a to je ono bitno,” objasnila je i potvrdila to riječima: “Iskreno vam velim.”

O brojnim pohvalama doktor ne želi razgovarati, već radije odgovara na pitanje o mogućnostima zdravoga življenja u kvartu. “Čini mi se da Trešnjevka ima brojne preduvjete za zdravo življenje. Ima dosta sadržaja i prostora za tjelesne aktivnosti, a mnogo je i ljudi koji su svjesni važnosti kretanja i vježbanja. Pogledajte samo parkove, dječja igrališta u vrtićima i školama, sadržaje u parkovima mirovnih domova…,“ rekao je.

Primjedbu je uputio samo na područje oko placa gdje je i sam donedavno živio: “Mislim kako bi bilo nužno izraditi cjelovito prometno rješenje oko Trešnjevačkoga trga sa stajališta sigurnosti, ali i pristupačnosti brojnim sadržajima vezanima za tržnicu.”

FOTO Tony Hnojčik: Pedijatrijski tim – doktor Milivoj Jovančević, viša sestra Ana Danilčević i sestra Marina Drčić

Na zdravstvene teme vratili smo se pitanjem o preporukama za “preživljavanje” sezone gripe i raznih viroza. “Dovoljno je biti na otvorenom. Svakako valja svoje kretanje preusmjeriti sa zatvorenih prostora poput šoping centara na park ili šetnju, svejedno,” objasnio je, a na upit kako on sam odolijeva ‘udaru’ raznih bolesti kojima je najizloženiji, uz smijeh je odgovorio kako imunološki sustav zdravstvenih djelatnika tijekom godina ojača.

“Novi koji dođu raditi ‘padnu’ odmah treći dan i obole. S vremenom dovedete se do toga da sve što ‘poberete’ u ordinaciji ‘odradite’ tijekom vikenda doma, temperaturu i ostalo kaj već ide, i u ponedjeljak natrag na posao pa sve ispočetka,” dodao je uz osmijeh doktor koji unatoč brojnim mogućnostima već gotovo 40 godina radi baš na našem kvartu.

“Drugdje me nisu htjeli,” nastavio je doktor u šaljivom tonu i zaključio kako od struke i rada u kvartu ne odustaje jer: “Družeći se s djecom, ostajemo vječno mladi.”