Draže mi je trčati s pesima

Ono kaj mi je friško diglo tlak su izmještanje kikirikića i betoniranje po Parku Stara Trešnjevka

Draže mi je trčati s pesima

FOTO Tony Hnojčik

Zadnjih dana i tjedana me nije bilo na kvartu baš nešto, ali pratim zbivanja, pogotovo oko “Inicijative Samoborček.” Fino se rasplela priča oko betoniranja našeg zelenila po drugim medijima, a na sjednici Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever odlučeno je da se o tom pitanju, na inzistiranje organiziranih suseda, sazove Zbora građana. Dakle, može se.

Ono kaj mi je friško diglo tlak su sprave koje su nam niknule u Parku Stara Trešnjevka baš na mjestu di su ‘kikirikići’ bili. Pitam se u takvim, sve češćim situacijama, ‘ko je pital nas koji živimo ovdje o tome? I zakaj su cijene tih svih malih parkića i zahvata uvijek šesteroznamenkastih cifri? Odakle dolazi sav taj građevinski materijal da je tako skup, iz Saudijske Arabije?

Taman dok sam našla trag odgovorima na ta pitanja, vidim da uređuju i nogostup oko nedavno postavljenog spomeniku Gagarinu i opet mi skočio tlak jer su mi u glavi sve silne pukotine i rupe po nogostupima blizu škola, vrtića i svuda po kvartu koje čekaju na sanaciju.

I naravno da pločnike smatram važnijima jer po njima hodaju živi ljudi. I mislim si, zbilja, kome treba taj silni beton oko biste nasred parka? ‘Ko bu dolazil i stajal pola sata gledajući u bistu Gagarina baš tijekom kiše pa mu beton mora biti pod nogama kako se ne bi umazao u blatu?

Al’ skužila sam u posljednja tri mjeseca kako sam općenito malčice agresivnija nego inače. Ipak, razlog tome nisu betoni ni rupe po kvartu već štenci Charlie, Max, Ben i Medo. Terijerska su to četiri zaigrana geliptera zbog kojih smo svi doma i naučili i zavijati i lajati, ali ipak ja najbrže trčim za njima i njihovim drekecima koje ostavljaju putem.

FOTO Tony Hnojčik: Ponosni tata Barny i maleni Charlie, Max, Ben i Medo

Bili smo, tako, i u prvoj šetnji parkom, a uskoro ćete nas viđati po kvartu i u duljim šetnjama čim malci prihvate lajnu i ogrlice i prestanu pružati otpor. Neka vas nimalo ne začudi ako me vidite kako trčim za lopticama po parku jer život sa šest terijera sjajno potvrđuje onu narodnu: “S kim si, takav si.” A meni je nekak’ ipak draže sretna i zaigrana trčati s pesima, nego biti ljuta, kaj nije?

Budite mi i vi svi veseli i prpošni u trku ili hodu, svejedno, ali zdravi, veseli i u duhu našeg predivnog kvarta. Trčeći pozdrav svima,

Vaša

Iva