Čovjek od riječi i čovjek od kista

Nekolicina uzvanika okupila na "Doručku s pjesnikom i slikarom" kako bi saznali koje su radove i zašto odabrali pjesnik Miroslav Mićanović i slikar Ivica Malčić

Čovjek od riječi i čovjek od kista

FOTO Kristijan Hnojčik

Bio je prvi ponedjeljak u mjesecu pa se u foajeu Centra za kulturu Trešnjevka nekolicina uzvanika okupila na “Doručku s pjesnikom i slikarom” kako bi saznali koje su radove i zašto pjesnik Miroslav Mićanović i slikar Ivica Malčić odabrali da budu postavljeni u izlog s lijeve strane glavnog ulaza u CeKaTe.

FOTO Kristijan Hnojčik: Pjesma i slika

“Voditeljica Galerije Modulor Saša Martinović Kunović i ja odlučili smo se na zajednički projekt Prozor prizor. Taj su nam format zapravo posudile Knjižnice grada Zagreba odnosno Knjižnica Vladimir Nazor pa svaki mjesec u izlog stavljamo novu pjesmu i novu sliku koje nam ustupe autori, a svakog prvog ponedjeljka u mjesecu organiziramo doručak s autorima izloženih radova,” objasnio je Želimir Ciglar, stručni suradnik Centra za kulturu Trešnjevka zadužen za kazalište i voditelj Teatra na Trešnjevci.

“Velika nam je želja nakon završetka desetomjesečnog ciklusa u Galeriji Modulor izložiti sve odabrane radove, a voljeli bismo, ako nas podupru grad i ministarstvo, objaviti i pjesničko likovnu mapu,” dodao je.

FOTO Kristijan Hnojčik: Želimir Ciglar

Sam je doručak uz kavu, čaj i kroasane protekao u intimnoj atmosferi. Svi su nazočni poznavali barem jednog autora pa su ih zainteresirano slušali dok su odgovarali na pitanja voditelja i svojim pitanjima se uključili u razgovor pokušavajući dokučiti što spaja, a što razdvaja, kako su se sami definirali, čovjeka od riječi i čovjeka od kista.

“Doručak je zapravo zatvoren za javnost i na njega su pozvani samo najbolji prijatelji i suradnici autora. Odabrali smo mali broj kvalitetnih sugovornika naspram masovnosti, dok demokratičnost postižemo time što su radovi izloženi i dostupni, a o njima smo na doručku i razgovarali.

Svi mogu pogledati pjesmu i pročitati sliku. Namjerno sam to tako rekao jer gledanjem pjesme i čitanjem slike uspostavljamo dijalog među njima te tako pokušavamo bolje razumjeti ovaj naš svijet koji se preko noći iz svijeta riječi pretvorio u svijet slike,” obrazložio je Želimir.

Ne znam koliko su se nazočni približili razumijevanju svijeta, ali svakako su saznali što autore motivira i kakav proces prolaze pri stvaranju. Kod svakog je umjetnika taj proces različit pa smo tako doznali kako se Mićanović oslanja na motive iz okruženja pa voli pisati “u prostoru” okružen ljudima dok Malčić vjeruje u sustavni svakodnevni rad.

FOTO Kristijan Hnojčik: Miroslav Mićanović i Ivica Malčić

Saznali smo i kako je pjesnik, kada je napisao izloženu pjesmu “Ljubav, jedini posao,” jednostavno odbacio sve prethodne radove te posvetio sljedećih godinu i pol dana stvarajući pjesme koje su se mogle suvislo uklopiti u željenu cjelinu te kako je pjesma toliko utjecala na njegov rad da je i zbirka koja je iz toga nastala dobila naslov “Jedini posao.” Iz te je zbirke, uz naslovnu, tijekom doručka pročitao još nekoliko pjesama.

S druge strane slikar je priznao kako je bio malo zabrinut kada je dobio poziv da odabere sliku koja će biti izložena uz pjesmu o ljubavi, jer je očekivao sladunjavu mladalačku poeziju, ali kad ju je pročitao, odmah se sjetio slike koju je napravio prije godinu dana.

Nije mu je bilo teško pronaći jer, kako je priznao, slike gotovo opsesivno katalogizira i svaku označava osobnim brojčanim sustavom u koji su uključeni redni broj slike i datum kada je nastala, a to ga je kroz više tisuća slika i razne događaje vezane uz ljude i brojeve kojima su označene navelo da vjeruje kako ti brojevi slikama dodaju još jednu dimenziju.

FOTO Kristijan Hnojčik: Na doručku je bila i Ljljana Perišić, ravnateljica CeKaTea

“Bilo je izazovno odabrati samo jednu pjesmu. Želio sam izaći u susret autoru, a bilo mi je važno i da pjesmu poprati neka lijepa slika, ali nisam htio ‘igrati na prvu loptu.’  Nekako sam očekivao ono što se na kraju i dogodilo jer je Ivica kroz sliku dočarao ono nešto što nije u prvom planu, onaj unutarnji razlog nastanka te pjesme pa je tako ono što je u pjesmi prešućeno kroz sliku dobilo svoj lik,” objasnio je Miroslav.

“Želio bih istaknuti koliko mi je drago što je ovdje tako malo probranih ljudi. Kada sam bio mlad, valjda u želji da sebe snažnije doživim kao slikara, imao sam potrebu na otvorenja zvati sve koje poznam, a sada mi je mnogo važnije da dođu samo oni koji to baš žele. Danas na otvorenjima mojih izložbi nema pozdravnih govora ni uvoda. Izložba se otvori, tamo budemo ja, moje slike i katalog, i mislim kako je to dovoljno. Ništa ne objavljujem na internetu tako da se moji radovi mogu vidjeti samo u mom atelieru te na samostalnim i skupnim izložbama, pa se nadam kako oni koji ih dolaze gledati to istinski i žele,” rekao je Ivica.

FOTO Kristijan Hnojčik: Publika je pozorno pratila pa potom i aktivno sudjelovala u razgovoru

Autori su najavili kako sad kad ih je “Doručak” spojio, druženje i razmjenu ideja planiraju nastaviti, a Želimir je najavio plan za početak nove godine i rekao:

“Među ostalim, i zato što ih pozivamo na doručak, uvijek biramo živuće pjesnike i slikare, a sljedećega ćemo mjeseca napraviti iznimku budući da ćemo izložiti Trešnjevačku Baladu Zvonka Špišića i jednu njegovu sliku jer Zvonko je i slikao. On nas je 2017.  godine napustio, a ovako želimo odati počast istinskom pjesniku kvarta koji je Trešnjevku baladom odveo u svijet.”